HKD sv. Jeronima u svojim je prostorijama na Trgu kralja Tomislava 21 u Zagrebu održalo 26. ožujka 2009. književnu večer o svome najnovijem izdanju: knjizi pod naslovom Zagrobni život, koja, kako je na početku književne večeri rekao P. Grgec, svojim lijepim, temi primjerenim koricama (reprodukcijama dviju slika Gustava Klimta) poziva čitaoce da urone u opsegom neveliko, ali sadržajem bogato štivo o jednoj od četiri posljednje stvari čovjekova života: nebu, raju. To je druga knjiga u jeronimskom nizu izdanja nazvanu Onkraj i započetu knjigom Mistični put, a na neki je način i prirodni nastavak knjige Križni put ljudskoga roda, koju je HKD sv. Jeronima objavilo na početku korizme, da bi nakon Križnoga puta izašlo s knjigom o onome što je sv. Pavao izrazio riječima: Svi ćemo se izmijeniti!
        U knjizi su četiri teksta: tri u prijevodu na hrvatski i jedan izvorno na hrvatskome. Prvi je rasprava Josepha Ratzingera, sadašnjega pape, Benedikta XVI., pod naslovom Nebo, inače dio njegove knjige Eshatologija, u kojemu prvenstveno nastoji, kao katolički teolog, utvrditi autentična obilježja biblijski utemeljene kršćanske vjere u uskrsnuće tijela i puti, dakle u pobjedu života i zajedništva nad raspadljivošću i krajnjom osamljenošću koje se očituju u smrti. Drugi tekst u knjizi, esej pod naslovom Nebo – logika vječne radosti, dio je istoimene knjige američkoga profesora filozofije religije Jerryja Wallsa, u kojemu se on pothvaća obrane kršćanske vjere u nebo od raznih suvremenih prigovora, pa tako, npr., i od prigovora zbog dosade. U određenome smislu, piše u Walls, riječ je o prilično ironičnoj zabrinutosti, svojstvenoj našemu dobu. Kao što je primijetila Carol Zaleski: „Naše pretke zabrinjavao je pakao, a mi smo zabrinuti zbog neba. Smatramo da će ondje biti dosadno.“ Treći tekst, Zagubljeni raj, dio je istoimene knjige američkoga povjesničara Jeffreyja Russella, koji u njemu izlaže "povijest neba", tj. povijest vjerovanja i nevjerovanja u život vječni, te se ponajviše osvrće na suvremenu situaciju, objašnjavajući kako smo izgubili smisao za nebo i kako ga ponovo steći. A trojici stranih autora, čije je tekstove preveo na hrvatski, pridružuje se na kraju knjige zanimljivim i poticajnim spojem eseja i novele, pod naslovom Azurna ključanica, Mladen Jurčić, koji je nakon Grgecovih riječi kazao nešto više o tom izboru tekstova i o cjelinama iz kojih su izabrani, kao i o njihovim autorima te o društvenom i idejnom kontekstu (ne baš prijateljskomu prema kršćanstvu) u kojem su izašle spomenute knjige dvojice američkih autora. Istaknuo je naposljetku, pozvavši se na Ratzingerovu raspravu u knjizi, kristocentričnost kao srž kršćanske eshatologije.

                                                                                                          M. P.