HKD sv. Jeronima svoju je drugu jesensku tribinu, 12. studenoga 2009., posvetilo knjizi Luke Perinića Iz moje ladice, koju je objavilo ovoga ljeta. Publici su je prikazali Tvrtko Klarić i Perica Grgec.
      Autor knjige, Luka Perinić, rodio se u Brusju na Hvaru 1906., a umro je u Zagrebu 1999. Bio je istaknuti član Hrvatskoga katoličkog pokreta, u Banovini Hrvatskoj i za vrijeme NDH, a neko vrijeme i u komunističkoj Jugoslaviji radio je u državnim službama za socijalnu skrb, a od 1928. do 1939. bio je član uredništva HKD-a sv. Jeronima te od 1945. sve do 1967. njegov ravnatelj. Objavljivanjem ove knjige, rečeno je na tribini, HKD sv. Jeronima izražava mu, povodom 10. godišnjice ovozemaljskog rastanka, zahvalnost za sve što je kao urednik i upravitelj učinio kako bi ta kulturna ustanova napredovala odnosno, u vrijeme komunističke represije, uopće opstala.
      Radi se o knjizi uspomenskih zapisa koji, kazao je Perica Grgec, mogu biti zanimljivi raznolikom čitateljstvu: od, ne samo crkvenih, povjesničara, preko hijerarhije i klera do katoličkih i onih drugih laika. Ponajprije, ti su zapisi svjedočanstvo jednoga od protagonista društvenog i kulturnog angažmana katoličke zajednice na našim prostorima tijekom prvih 60 godina XX. stoljeća. Nadalje, knjiga sadrži svjedočanstva iz prve ruke o razvojnom putu istaknutih hrvatskih kulturnih djelatnika i stvaralaca kao što su Ivo Bogdan, Kruno Krstić, Ivo Lendić, Ivo Dulčić, Vojmil Rabadan, Ivan Raos i dr., a daje i zanimljive portrete nekih drugih poznatih autorovih suvremenika, poput slovačkoga književnika Mila Urbana, ili pak velikoga hrvatskog arheologa don Frane Bulića, u vezi s kojim je u knjizi možda najzanimljivije ono što Perinić pripovijeda o njegovu tajanstveno zagubljenom i do danas nepronađenom dnevniku. I naposljetku, ona je prilog poznavanju hrvatske povijesti uoči, za vrijeme i nakon 2. svjetskog rata, nudeći pregršt dužih ili kraćih zapisa o mnogim zanimljivim i značajnim događajima i poznatim ličnostima iz tih razdoblja, npr. o Vilimu Cecelji, Krunoslavu Draganoviću, sestri Tereziji Regini Trbljanić, pa i Anti Paveliću, ali ponajprije: o bl. Alojziju Stepincu, s kojim je Luka Perinić tijesno surađivao, i ostao mu duboko ljudski i vjernički privržen i odan sve do njegove smrti. S tim u vezi znakovito je pismo nadbiskupa vrhbosanskog Ivana Evanđelista Šarića Periniću, citirano u knjizi, koje pokazuje da je Perinića, u vrijeme njegova angažmana u Katoličkoj akciji, i sarajevski nadbiskup doživio kao čovjeka mira i pomirenja, iako se, kaže Perinić, Sarajevo obično smatralo centrom onih koji ne respektiraju Zagreb, nego su mu tvrda opozicija, a nadbiskupa Šarića suprotstavljali su nadbiskupu Stepincu, jer je imao ne samo opozicijske, nego ponekad i dijametralno protivne koncepcije njegovima.
      Tvrtko Klarić upozorio je na utjecaj dvaju Slovenaca, dr. Janeza Kreka i biskupa krčkog Antona Mahnića, na Hrvatski katolički pokret, koji, prema Perinićevim riječima, Mahniću duguje svoju vjersko-etičku i filozofsku izgradnju, a Kreku socijalni zanos, poticaj na sociološko istraživanje i njegovu primjenu u praksi. Kao ono što ga se u Perinićevoj knjizi najviše dojmilo, istaknuo je Klarić upravo zanos, tj. "glad", pripadnikâ Hrvatskoga katoličkog pokreta za znanjem, samoobrazovanjem i samoizgradnjom kako bi se što bolje osposobili za prožimanje društvenog i kulturnog života evanđeoskim vrednotama. Također je ukazao na taktičnost Luke Perinića koja mu je omogućila da u opasnim, prevratnim vremenima kao djelatnik državnih službi za socijalnu skrb i u NDH i u komunističkoj Jugoslaviji pomaže stradalnicima bez obzira na njihovu nacionalnu i ideološku pripadnost.